
Čovečanstvo je još od zore civilizacija poštovalo sreću i naklonost sudbine, koje su u staroj Grčkoj bile povezane sa boginjom Tihom (Τύχη), a u starom Rimu — sa boginjom Fortunom.
Ime ove potonje danas je poznato svima i može se smatrati značenjskom analogijom (gotovo sinonimom) reči „sreća“ i „sudbina“.
Fortuna i njeno kolo
Reč „fortuna“ potiče iz starorimskog latinskog jezika i doslovno znači „sudbina“. U početku je bila povezana sa kultom Fortune, koji se pojavio mnogo pre procvata Rimskog carstva, verovatno u Laciju, među italijanskim plemenima, u periodu od 10. do 7. veka pre n. e.
Moguće je da su Latini poštovali ovaj kult još pre nego što su migrirali na Apeninsko poluostrvo i doneli ovu tradiciju sa sobom. Direktnih dokaza nema, ali je poznato da je Fortuna bila poštovana u starom Rimu već u 6. veku pre n. e. To potvrđuje drevni hram, koji je između 578. i 534. godine pre n. e. podigao šesti rimski kralj Servije Tulije na obali reke Tibar.
U početku su Fortunu poštovali zemljoradnici, koji su svake godine 24. juna slavili praznik Fortis Fortunae. Verovalo se da naklonost boginje donosi povoljne uslove za bogatu žetvu: lepo vreme, kišu i poplave reka. Kasnije su ovu tradiciju preuzeli i stočari, jer je i njihov prosperitet zavisio od plodnih pašnjaka.
U istom periodu u Rimu je već postojala boginja žetve i plodnosti — Ceres, što dovodi u pitanje rimsko poreklo kulta Fortune. Verovatnije je da je ovaj kult preuzet od italijskih plemena ili starih Grka i da se razvijao paralelno sa tradicionalnom rimskom mitologijom.
Kasnorimska Fortuna
Tačno vreme i način nastanka kulta Fortune u Rimu nisu poznati, ali je u vreme svog procvata boginja sudbine i sreće bila izuzetno popularna. Na teritoriji nekadašnjeg Rimskog carstva pronađene su hiljade oltara i kapela posvećenih Fortuni, kao i desetine hiljada prikaza i gravura otkrivenih tokom arheoloških iskopavanja.
Lik boginje sudbine pojavljivao se na starim novčićima, predmetima domaćinstva, zanatskim proizvodima i kućnim oltarima. Po broju poklonika, Fortuna je mogla da se meri sa Merkurom — bogom bogatstva, trgovine i dobiti.
Vredi pomenuti da je Fortuna bila deo kulta rimskih careva pod imenom Fortuna Augusta. Posebno je poštovana 19. godine pre n. e. — nakon pobedonosnog povratka Oktavijana Avgusta sa Istoka.
Boginja je često prikazivana sa rogom izobilja i točkom, okružena drugim personifikacijama: Felicitas, Hilaritas, Concordia, Fides. Počevši od 1. veka nove ere, Fortuna se često prikazivala zajedno sa Izidom — boginjom ženstvenosti i materinstva.
Osim starog hrama Servija Tulija, podignutog na Tibarovoj obali u 6. veku pre n. e., kasnije su Fortuni posvećeni i drugi veličanstveni hramovi. Godine 194. pre n. e. izgrađen je hram Fortune Primigenije, 180. pre n. e. hram Fortune Ekvestris, a 101. pre n. e. — hram „Sreća ovog dana“.
Slava boginje sudbine nastavila je da živi i nakon pada Rimskog carstva. Kult se proširio širom zapadne Evrope i neformalno je opstao kroz čitav srednji vek. Ni u novom dobu nije zaboravljena — asteroid otkriven 1852. godine dobio je njeno ime.
Danas se reč „fortuna“ češće povezuje sa srećom i sudbinom nego sa starorimskom boginjom. Točak sreće (rulet) postao je prepoznatljiv simbol u svakom kazinu, a izraz „Fortunin miljenik“ označava osobu kojoj sve polazi za rukom.
Čak i u digitalnom dobu, mnogi ljudi širom sveta više veruju u sreću nego u zdrav razum i tačan proračun. Izraz „prepustiti se Fortuni“ verovatno nikada neće zastareti, iako danas ulogu boginje često preuzima generator nasumičnih brojeva.