
Čovječanstvo je još od zore civilizacija štovalo sreću i povoljnu volju sudbine, koje su u staroj Grčkoj bile povezane s božicom Tihom (Τύχη), a u starom Rimu s božicom Fortunom.
Drugo ime poznato je svima i može se smatrati značenjskom analogijom (gotovo sinonimom) riječi „sreća“ i „sudbina“.
Fortuna i njezin kotač
Riječ „fortuna“ potječe iz latinskog jezika i doslovno znači „sudbina“. U početku je bila povezana s kultom Fortune, koji se razvio mnogo prije uspona Rimskog Carstva, vjerojatno u Laciju, među italskim narodima, između 10. i 7. stoljeća pr. Kr.
Postoji mogućnost da su Latini štovali ovaj kult prije dolaska na Apeninski poluotok i da su sa sobom donijeli tu tradiciju. Iako nema čvrstih dokaza, sigurno je da se Fortuna štovala u starom Rimu još u 6. stoljeću pr. Kr. To potvrđuje drevni hram koji je sagradio šesti rimski kralj Servije Tulije (Servius Tullius) uz obalu rijeke Tiber između 578. i 534. godine pr. Kr.
U početku su Fortunu štovali poljoprivrednici, koji su svake godine 24. lipnja slavili blagdan Fortis Fortunae. Vjerovalo se da božica donosi povoljne okolnosti za bogatu žetvu: toplo vrijeme, kišu i poplave rijeka. Kasnije su taj običaj preuzeli i stočari, čija je blagostanja također ovisila o plodnosti pašnjaka.
Otprilike u isto vrijeme, Rim je već imao svoju božicu žetve i plodnosti — Cereru (Cerēs), što izaziva sumnju u rimsko podrijetlo Fortune. Vjerojatnije je da je ovaj kult preuzet od Itala ili starih Grka te da se razvio paralelno s tradicionalnom rimskom mitologijom.
Kasnija rimska Fortuna
Nije poznato kada se točno pojavio kult Fortune u Rimu, ali u razdoblju svoje najveće slave božica je uživala izuzetnu popularnost. Tisuće oltara i kapelica posvećenih Fortuni otkrivene su diljem bivšeg Rimskog Carstva, kao i deseci tisuća prikaza i gravura pronađenih tijekom arheoloških iskapanja.
Lik božice pojavljivao se na starim kovanicama, kućanskim predmetima, zanatskim proizvodima i kućnim oltarima. Po broju štovatelja, Fortuna se mogla usporediti s Merkurijem (Mercurius) — bogom trgovine, bogatstva i dobiti.
Fortuna je bila dio i kulta rimskih careva pod imenom Fortuna Augusta. Posebno je štovana 19. godine pr. Kr., nakon pobjedonosnog povratka Oktavijana Augusta (Octavianus Augustus) s Istoka.
Često su je prikazivali s rogom obilja (cornucopia) i kotačem, okruženu personifikacijama poput Felicitas, Hilaritas, Concordia i Fides. Počevši od 1. stoljeća po. Kr., često su je prikazivali uz božicu Izidu (Isis), simbol ženstvenosti i majčinstva.
Osim drevnog hrama koji je u 6. stoljeću pr. Kr. uz rijeku Tiber sagradio Servije Tulije, Fortuni su kasnije posvećeni i drugi veličanstveni hramovi. Među njima su svetište Fortune Primigenije (Sanctuary of Fortuna Primigenia) iz 194. godine pr. Kr., hram Fortune Ekvetris (Aedes Fortunae Equestris) iz 180. godine pr. Kr. te hram „Fortuna ovoga dana“ (Fortuna Huiusce Diei) iz 101. godine pr. Kr.
Kult Fortune opstao je i nakon pada Rimskog Carstva, te se neformalno zadržao kroz cijeli srednji vijek u zapadnoj Europi. U moderno doba, 1852. godine, asteroid je dobio ime u njezinu čast.
Danas se riječ „fortuna“ više povezuje sa „srećom“ i „sudbinom“ nego sa starorimskom božicom. „Fortunin kotač“ (rulet) simbol je svakog kasina, a izraz „Fortunin miljenik“ označava osobu kojoj sreća uvijek ide u prilog.
Unatoč napretku digitalnog doba, mnogi ljudi diljem svijeta i dalje više vjeruju u sreću nego u razum i točne izračune. Izraz „pouzdati se u Fortunu“ očito nikada neće zastarjeti — iako danas ulogu božice sve češće preuzima generator slučajnih brojeva.